Nikada nismo stali iza pojedinaca koji su osuđeni za ratni zločin, međutim, preko nekih stvari ne možemo preći. Imamo spisak sa imenima 990 djece stradale u Drugom svjetskom ratu i predlažemo da idemo u izgradnju zajedničkog spomenika.
Rekao je ovo Zoran Predojević, predsjednik prijedorske Boračke organizacije, te dodao da je u Prijedoru u maju 1992. i oktobru 1995. poginulo 57 Prijedorčana i da bi sa za svakog od njih mogle podizati spomen ploče, ali da to nije urađeno.
Kaže da je izmještanje spomen ploče iz bivše industrije „Impro“ ispolitizovano i da je dogovoreno sa novim vlasnikom da se ona premjesti iz ovog preduzeća.
– Dogovorili smo sa roditeljima poginulih boraca da je premjestimo u spomen-sobu u Brezičanima – tvrdi on.
Dodaje da ovo nije prvi slučaj izmještanja spomen – ploče iz privatnog preduzeća. Podsjeća da su prije nekoliko godina one izmještene i iz Ljubije, te keksare „Mire“ ali i „Žitoprodukta“.
Predsjednica Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prijedora, Zdravka Karlica kaže da se istina iz ratnih dešavanja ne smije gurati pod tepih.
– Gledajući unazad na Drugi svjetski rat i silne spomenike, to nas ništa nije naučilo, jedino može da idemo zajedničkim memorijalom na kojem će biti zapisane žrtve hronološkim redoslijedom – poručuje Karlica i dodaje da bi prvo na tom memorijalu trebalo da bude ime Srbina Radenka Đape, koji je prva žrtva u Prijedoru.
Imena na pločama
Mirsad Duratović iz Udruženja logoraša „Prijedor 92“ poručuje da bi na spomen ploče u javnim preduzećima trebalo dodati i imena Bošnjaka koji su žrtve prošlih sukoba.
– Nemamo ništa protiv da bude i zajednički Memorijal u Prijedoru, ali da to ne bude samo broj, koji govori da je u prošlom ratu stradalo 102 djece i broj onih ubijenih pod Kozarom, nego da uz žrtve stoji ime i prezime – kaže Duratović.
EuroBlic